Ovaj stranica je namijenjen svima onima koji vole ex- yu kinematografiju od njenog početka pa sve do dana današnjega. Na njoj će te naći recenzije i novosti domaćeg filma i serija.
Postavili smo anketu kako biste vi mogli glasati za vašu omiljenu glumicu. U moru preljepih glumica izbor je pao na ovih dvanaest. Na vama je da izaberete najljepšu!
SLOBODA MIĆALOVIĆ ĆETKOVIĆ (21. kolovoza 1981. godine u Leskovcu, Srbija) Sloboda Mićalović je rođena 12. kolovoza 1981. kao drugo djete Dragana i Milice Mićalović u Leskovcu. Otac Dragan joj je kazališni glumac u Leskovačkom kazalištu, a majka je frizerka. Sloboda ima dvije godine stariju sestru Mirjanu i devet godina mlađu Draganu. Posjeduje uz glumački i muzički talent. Završila je nižu muzičku školu i upisala srednju muzičku školu. Kao mala je voljela vrijeme provoditi u kazalištu, pratila je probe i predstave u kojima joj je otac igrao. Sve ju je to privlačilo i stvorilo je strastvenu želju u njoj da postane glumica. Roditelji su je kao malu odmicali od kazališta kako ne bi postala glumica, ali to nije pomoglo jer njen briljantni talent i upornost su rezultirali da zauzme vodeće mjesto na Srpskoj glumačkoj sceni. Mlada i lijepa glumica zavodljiva osmjeha i posebne karizme je to ostvarila mukotrpnim radom i velikim odricanjem.
Sloboda ima i zanimljivu priču koja se veže za njeno ime. Dok je bila manja htjela ga je mijenjati jer su je djeca zadirkivala. U srednjoj školi je mrzila što se tako zove. Čak je jedno vrijeme imala fazu da se nije odazivala kada bi je neko zazvao njenim imenom. Morali su je zvati Boba. Nije nikako mogla ocu da oprosti što joj je dao to ime. Ime je dobila po zaručnici Ive Lole Ribara koja se zvala Sloboda Trajković. Njezin otac je u to vrijeme u Leskovcu igrao monodramu "Ivo Lola Ribar" i bio je opčinjen predstavom da je i najstarija kćer dobila ime Mirjana po sestri Slobode Trajković. Slobodu je otac natjerao da pročita čuveno ljubavno pismo između Ive Lole Ribara i Slobode Trajković koje je na nju ostavilo utisak i od tada je prihvatila svoje ime.
Sloboda je izrazila želju da upiše Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu, ali to kod njenih roditelja nailazi na protivljenje. Ona se uz očeve pokušaje da je odvrati od glume ipak spakirala i spremila pod svaku cijenu da ode u Beograd na prijemni ispit. Sama je krenula na željezničku stanicu u Leskovcu, otac je shvatio da tu više nema pomoči i pošao je sa njom. Kako Akademiju upisuje u najgorem periodu kada je stanje u Srbiji bilo najgore. Mostovi i putovi su bili porušeni i nije bilo autobusne linije iz Leskovca za Beograd. Pa su se ona i otac vozili putničkim vlakom 12 sati. Tada sedamnaestogodišnja Sloboda prolazi na prijemnom iz prve. Upisala je te 1999. godine Fakultet dramske umjetnosti u Beogradu u klasi Predraga Bajčetića i Anite Mančić.
Prva godina u Beogradu u kojem nije imala nikoga joj je bila najteža. Odvojenost od obitelji i prijatelja, veliki grad i samostalan život su je u jednom momentu pokolebali i javila se želja u njoj da odustane od glume. Ali njezin profesor Predrag Bajčetić predosjetio je i nije joj dozvolio da ode u Leskovac na maturalnu večer. On ju je držao na satu glume do ponoći kako bi propustila sve autobuse. Sloboda je bila ljuta na njega što je nije pustio na maturalno, ali je poslije i sama priznala kako se ne bi vratila. Danas mu je na tome zahvalna. .Sve do treće godine akademije živjela je u unajmljenom stanu sa cimericom i najboljom prijateljicom Zoranom Bečić. Kroz njihov podstanarski stan prošli su mnogi mladi glumci, a među njima Katarina Radivojević i Marija Vicković, njih četiri su i danas najbolje prijateljice.
Vatreno krštenje u kazalištu je imala u Stankovićevoj "Koštana" u kojoj je nosila glavnu rolu. Na trećoj godini studija prolazi na audiciji za film Zdravka Šotre "Zona Zamfirova" u kojoj je imala ulogu Vaske. Bila je to epizodna uloga koja je prošla zapaženo i kojom je stekla početnu popularnost. U "Zona Zamfirofa" i pjeva pjesmu "Stanika mi bolna legnala" u kojoj dolazi do izražaja i njen muzički talent. Zatim 2002 dobiva ulogu Jelene Čađenović u seriji "Mješoviti brak" koja se snima u režiji Milana Karadžića. Ulogu Jelene Čađenović tumačila je pet sezona. Za koju je 2005. godine na Filmskom festivalu u Nišu dobila nagradu zajedno sa kolegom Andrijom Miloševićem za najbolji televizijski par. Sloboda započinje u svojoj dvadeset i trečoj godini ljubavnu vezu sa Vojinom Ćetkovićem s kojim je 12. svibnja 2008. godine stupila u brak i ima dvije blizanke Veru i Milu. Zdravko Šotra 2004 godine snima film "Pljačka Trečeg rajha" u kojem Sloboda igra mladu Jevrejku. Nakon završetka snimanja "Mješoviti brak" dobiva ponudu i glumi u hrvatskoj seriji "Ne daj se Nina". Ne zanemaruje kazalište jer kako sama kaže da kazalište voli i da je to njena velika ljubav. Slijedi Slobodin aganžman u mjuziklu Chichago u kojem igra Roxie Hart. Igra i u "Tartif" koji se premijerno izvodi za 60 godina Jugoslavenskog dramskog pozorišta u veljači 2008 godine. U kojem Sloboda tumači ulogu Elmire. U Zagrebu na festivalu Dani satire je dobila nagradu "Zlatni smijeh" za ulogu Elmire u Molierovom Tartifu. Igra još u predstavama "Don Krsto", "Miris kiše na Balkanu", "Brod ljubavi", "Brod za lutke", "Tre sorelle"...
Nakon sedam godina glumačke karijere dobila je glavnu ulogu Anđelke Bojanić, kojom joj je Zdravko Šotra ukazao svo svoje povjerenje koje ona nije iznevjerila jer je "Ranjeni orao" potukao sve rekorde gledanosti i mnogima je ispred malih ekrana postala omiljena glumica. Uloga u "Ranjeni orao" joj je donjela največu popularnost i priznanje gledatelja. Najplodnija godina što se tiče nagrada bila bi 2009 u kojoj dobiva više značajnih nagrada.Između ostaloga za 61. rođendan Jugoslavenskog dramskog pozorišta osvojila je nagradu za ljepotu govora "Dr. Branivoj Đorđević" za ulogu Elmire u predstavi "Tartif". Sloboda i Ivan Bosiljčić su dobili nagradu u Nišu za glumački par godine "Ona i on" za uloge u "Ranjeni orao". Osvaja i svoj prvi "Oskar popularnosti" za najbolju glumicu godine. Sloboda Mićalović se nakon godinu dana odsustva zbog porodiljnog vratila glumi, ali ne aktivno za sada će tek igrati u "Miris kiše na Balkanu" u kojoj ju je mijenjala kolegica i prijateljica Zorana Bečić.
Ranjeni orao je roman poznate Srpske književnice Milice Jakovljević poznate pod psudonimom Mir Jam. Najpoznatiji Mir Jamin roman je ekranizirao Zdravko Šotra u sedamnaest nastavaka romantične drame. Serija obuhvaća period između dva rata. Prva serija nas uvodi u radnju upoznavši glavne likove Anđelku i budućeg pilota Nenada dok su još bili djeca i vijest koja će obilježiti Anđelkin život, a to je smrt njenog oca koji je poginuo u oprvom svjetskom ratu. Priča se nastavlja dvadeset godina kasnije. Anđelka je već odrasla djevojka i udaje se. Tada počinje zaplet cijele priče Anđelkini problemi u ljubavi, moralne dileme i nesretan život. Jedan tren nepažnje Anđelki donosi godine patnje i boli. I sva njena dobrota, ranjivost i ljepota blijede i nestaju pred tom činjenicom. Spletom nesretnih okolnosti ostala je bez oba roditelja i brigu o njoj je preuzela njena teta. Anđelka je patrijahalno odgojena. Ona je pred udajom i u voljenoj osobi nailazi na nerazumjevanje i ne prihvaćanje činjenica i ponos koji prevladava nad emocijama. Konzervativan način življenja ne dopušta prelijepoj Anđelki da ostvari sreću. I kreće njen put i borba da se i ona jednom osjeti voljenom. Njeni maniri i lijepota plijene poglede mnogih muškaraca koji su zaljubljeni u nju, ali njeno srce je ranjeno i ne da nikome blizu. Ali negdje duboko u sebi se nada da postoji negdje netko koji će je uz svoj "grijeh" voljeti kao Anđelku. Anđelku nježnu, krhku, toplu osobu, dostojanstvenu i prepunu razumijevanja. Život je nije mazio ali vjera, snaga i dobrota ipak prevladavaju sva zla i prepreke i pronalazi svoju sreću, svoju ljubav. Jedan zapaženi citat iz serije koji bi sve ovo potkrijepio je Anđelkina izjava "Bolje da sam srećnija, nego što sam lepa". Odgledati seriju i biti ravnodušan to nikako ne važi za "Ranjenog orla" ona na neki čudan način budi emocije koje su duboko u svima nama i zaboravljene su. Atmosferu upotpunjuje brilijantna muzika koju je za seriju radio Željko Joksimović. Sloboda Mićalović Ćetković je odigrala ulogu svoga života, sa toliko prenesenih emocija i stanja. Nosila je lik Anđelke naprosto kao da se rodila kako bi bila Anđelka. Jedna jako lijepa sentimentalna priča, o ljubavi u nekom drugom vremenu kada je sve imalo neke druge vrijednosti koje su se danas izgubile.
Nagrade:
"Oskar popularnosti"- Tv serija godine "Ranjeni orao"
Filmske nagrade u Nišu- tradicionalna nagrada "Ona i On" glumački par Sloboda Mićalović i Ivan Bosiljčić
Internet posao, posao koji možete raditi kod kuće. Nisu potrebna nikakva ulaganja samo je dovoljan trud i rezultati neće izostati. Želite li se pridružiti možete besplatno na: http://www.sfi4.com/13766527/Free
Mail
Ako imate kakvu primjedbu, pohvalu ili sugestiju! Pišite nam!!!
Godina izdavanja: 2002
